Imat ću nova imena i druge ruke da me ljubavlju vežu,jer ja u svim vremenima postojim.
17.10.2006., utorak
|
Draga mama,hvala ti. Hvala ti sto si me prije tocno 17 godina donijela na ovaj svijet.
Dragi Boze,hvala ti. Sto si mi dopustio da sletim i rasirim svoja krila,prije tocno 17 godina. Drago nebo,hvala ti. Hvala na svakom poklonjenom trenutku,bio on dobar ili los,sretan ili tuzan,ispunjen smijehom ili suzama. Dragi univerzumu,hvala ti. Hvala na svakom iskustvu,svakoj osobi koja je postala i najmanji djelic mog zivota,svakom osmijehu koji sam izmamila na tudje lice i na svakoj suzi koju sam nekome obrisala. Koliko god se ponekada zivot cinio cudan,tuzan,besmislen,tezak..volim ga i voljet cu ga zauvijek. Zahvalna sam na njemu,cuvat cu ga,cijeniti i svakim danom nanovo dogradjivati. Zahvalna sam na svim dobrim ljudima koji ce mi danas cestitati rodjendan i u cijim ocima cu vidjeti makar i mrvicu ljubavi koju cuvaju za mene u najskrovitijem kutku svoga srca. Hvala Ti sto postojim. |
14.09.2006., četvrtak
|
Kao sto je vidljivo,moja potreba za pisanjem u ovim prostorima sve vise jenjava...jednostavno vise nista nije kao prije,pa sam tako i pomalo izgubila inspiraciju sto se tice pismenog izrazavanja.
Nevjerojatno je kako se sve stvari mogu promijeniti u tako malo vremena,i to sasvim neocekivano...i stvarno je nevjerojatan osjecaj kada covjek ne zna koju odluku donijeti. I grozno je cijelo vrijeme lagati i pomalo se vec gubiti u svemu tome. Najvise me boli sto sam tako tuzna i izgubljena,i u isto vrijeme tako SAMA. Ali sto se moze..bit ce bolje,jel tak?:) Pozdrav svimaaaa |
11.08.2006., petak
 Lagano umire onaj koji ne putuje, onaj koji ne čita, onaj koji ne sluša muziku, onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi. Lagno umire onaj koji uništava vlastitu ljubav, onaj koji ne prihvaća pomoć. Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika, postavljajući si svaki dan ista ograničenja,onaj koji ne mijenja rutinu, onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,onaj koji ne priča sa ljudima koje ne poznaje. Lagano umire onaj koji bježi od strasti i njenog vrela emocija; onih koje daju sjaj u očima i napuštenim srcima. Lagano umire onaj koji ne mijenja svoj život kada nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi, onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti, i koji ne ide za svojim snovima; onaj koji si neće dozvoliti, niti jednom u svom životu, da pobjegne od smislenih savjeta....... Živi danas, učini danas, riskiraj danas! Ne dozvoli lagano umiranje! Ne zaboravi biti sretan! Pablo Neruda |
23.07.2006., nedjelja
|
Odoh na more,neka sol ispere iz mene sve negativne energije i usadi u mene novu snagu za dalje,za nove pothvate,poraze i pobjede
  |
19.07.2006., srijeda
|
Boli me tiba od nezaobilaznog zenskog uroka,no ipak cu pokusati napisati napokon nesto smisleno.
 Danas sam upoznala Lacrimu i kremsnitu... Fakat mi se ne da stavljati linkove  ..no ionako se zna tko su one,kaj ne? Ocekivano,bila sam ugodno iznenadjena. Glupo mi je pisati neke dojmove.. ..no moram priznati da,ne znam kak,sam u glavi zamislila da Lacrima drugacije izgleda. ..a kada ono,uzivo je jos vise seksi ..kremsnita i njezin Busko su jedinstveni. I opet razmisljam onak,bih-ne bih napisala nesto malo jace ovdje...nekako me bol u trbuhu odvlaci od pisanja,joooj.. Razmisljala sam o tome kako je tesko izgubiti voljenu osobu...jer i sama pomisao na to je teska..pa kako bi onda tek pravi cin izgledao?..:(..a ja kakva hipersenzibilna jesam,jako se vezem (naravno,ne za bilo koga)..toliko da jednostavno mi postanu nesto najvaznije bez koga ne bih mogla biti ovo sto jesam. Bez njih nema mog osmijeha na licu,nema poleta u hodu,nema..ma nema nicega. Neki dan citam na forumu,par ljudi napise kako im je pogreska u proslim vezama bila sto "su previse davali" i da su zakljucili kako "moraju davati sto manje kako "ne bi bili povrijedjeni"..pa kako je to sebicno! Sto ce onda ako nece davati svoju ljubav,voljeti?!..po meni,bez toga si stvarno nista. Nula. Izgubljen. Ako u ista vjerujem,onda je to ljubav...i koliko god se uvijek bojim biti povrijedjena,sama,ostavljena,,uvijek ce me usrecivati cinjenica da znam kako sam voljela svim srcem i da zbog toga ni u jednom trenutku nisam pozalila. Ponekada se osjecam usamljeno,u nekim situacijama zaista jesam sasvim sama..no ne dam se,uvijek vjerujem kako ce ljubav pronaci svoj put..jer uvijek dok je bezrezervno pruzam drugima imam sanse da se "pomirim sa svitom".. Tesko da cete me skuzit,ali tko vam je kriiiiv :)  |
